Nacionalni parkovi nisu downhill parkovi. Asfaltni prijevoji su naša tema; makadam samo ako znaš što voziš i imaš pravo na teren.
S mora Velebit izgleda kao zid. S bicikla kao dugi razgovor s nagibom. Iz Senja se ne „osvaja“. Penje se cestom koja mijenja temperaturu, zvuk i vjetar svakih dvjesto metara visine. Prijevoj je cestarina u naporu — i u pažnji.
Što voziti, a što gledati s poštovanjem
Asfaltni usponi prema unutrašnjosti i veze s Likom daju čist posao: ritam, hidracija, jakna u džepu. Staze kroz sjeverni Velebit i Paklenicu nisu za cestovni volan i nisu za dokazivanje. Ako nemaš MTB i dozvolu terena, ostavi ih.
Oltari i strane prema Lici nude hladovinu boraove šume i iznenađenja vjetra čim šuma nestane. Zato se Velebit ne vozi „jer je vedro u luci“. Vozi se kad je indeks bure dosadan.
